M O Š E V A C

web prezentacija naselja Moševac

19.11.2011.

O MOSEVCU

Moševac je mjesto koje se nalazi u državi Bosna i Hercegovina , na 44°35'38" sjeverno od ekvatora i 18°4'29" istočno od početnog meridijana.
Udaljenost između mjesta Moševac i glavnog grada Sarajeva  je 145 kilometara. Novčana valuta koja se ovdje koristi je Marka, a telefonski pozivni broj za državu Bosna i Hercegovina je 387.
Moševac je naseljeno mjesto u sastavu općine MAGLAJ,Federacije Bosne i Hercegovine
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

DŽEMA'AT MOŠEVAC

Po pričanju starih stanovnika, Moševac je naseljen kada su Turci napustili Bosnu, po kazivanju koja se pamte za vrijeme Austro-ugarske monarhije, Moševac je imao negdje oko 13 domaćinstava.

Prvi tragovi vjerskog života se ne pamte niti ima pisanog traga. Međutim spominju se dva mekteba i to: u mahali zvana "Mrvoljci" i danas postoji meraja gdje je bio taj mekteb. Nema pamtioca niti predaje kada je sagrađen, u narodu se spominje čovjek po imenu "BURDA", koji je navodno sagradio taj mekteb. Po svoj prilic da je tada imamsku dužnost obavljao Mula Meho ef. Mujaković iz Moševca.
Drugi mekteb se nalazio u mahali "Avdići" koji je sagrađen 1927/28.g. za vrijeme stare Jugoslavije.
Vakufska kuća je napravljena 1979. godine, a gasulhana 1975. godine.

Mutevelije su bili:
od 1928 .- 1937. Šaćir Mujaković
Alija Avdić 1937 - 1952.
h. Delić Mustafa zvani Muhtar 1952 - 1970.
Hasan Avdić, Salih Delić, Refik Avdić. Mustafa Ramić, Avdo Delić, Ibro Avdić, Šemso Husanović, Mujo Mehmedović, Fadil Muminović i Smajo Halilović.

Poginuli borci

Spisak šehida:

1. Jusić Rifat 8. Kalabić Osman
2. Brkić Idriz 9. Muminović Šaban
3. Alibašić Fadil 10. Husanović Senad
4. Isaković Amir 11. Spahić Senahid
5. Avdić Fahrudin 12. Avdić Sulejman
6. Skula Muhamed 13. Kalabić Salim
7. Kovačević Ramo    

Civilne žrtve rata:

1. Delić Saliha Ema
2. Pridjevčić Begte Semija
3. Bravo Nedžad
4. Avdić Meho
5. Kalabić Sajda

1_SAM_1041_zps402f44a9
Nacionalni sastav stanovnistva iz 1991

Ukupno ------------2035
Muslimani---------1990
 Srbi-----------------3
 Hrvati --------------0
Jugosloven -------23

Ostali---------------19

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
O NASTANKU MOSEVCA
Nastanak gradova i sela je objašnjavan i u školskim knjigama, ali ipak ostalo je puno gradova i sela ne istraženo pa tako i o njihovim imenima.
Još kao dječak školskog uzrasta počeo sam se interesovati, kako je i zašto se najbliži grad zove Maglaj, a i mjesto u kome sam rođen selo Moševac.
O gradu Maglaju postoje mnogi dokumenti, ali i jedna legenda. O Moševcu nema pisanih tragova pa sam se raspitivao kod onih najstarijih mještana.

Evo jedne legende o nastanku imena grada Maglaja. Obzirom da rijeka Bosna protiče kroz Maglaj, ona bi nagurala toliko guste i bijele magle u kasabu pa se činilo da je grad potonuo u bijelu vunu. Tako se jedan od mještana popeo na gradinu koji se nalazi na strmoj ko duvar klisuri i misleći da je to vuna skoči u maglu.
Taj odvažni mještanin posta bogalj, a grad dobi ime - Maglaj zbog magle.
Grad Maglaj i selo Moševac razdvaja udaljenost od jednog sahata pješačenja. Moševac je nizvodno rijeke Bosne oko šest kilometara od Maglaja, u pravcu Doboja.
Pitomo i urbano mjesto. Ima divan reljef, a i geografski gledano leži u centru (srcu) Bosne i Hercegovine. Moševac je i brdovito i ravničarsko mjesto, tu odprilike rijeka Bosna postaje ravničarska rijeka.

Sa istočne strane rijeka Bosna ga odvaja od obronaka planine Ozren. Dolinom Bosne, odnosno moševačkim poljem se ispružila cesta, a koja je trenutno najprometnija u Bosni i Hercegovini.
Sa zapada brdo Vis ga odvaja od sela Ravna, sa sjevera brdo Krša je prirodna granica sa selom Kosova.
Sa juga rijeka Bistrica je granica sa selom Poljice i Ošve. Moševac ima i svoje veoma poznato brdo Rudine sa južne strane. Rudine su Moševcu sakrile pogled na rijeku Bistricu, jer se upravo između rijeke i sela brdo Rudine uzdiglo. Rudine su godinama bile poznate po teferiču na „Đurđev dan“ (6. maj).
Na taj dan i staro i mlado je išlo na Rudine, kako iz Moševca tako i dalje i bliže okoline. Na Rudinama se igralo, pjevalo, ašikovalo, šetalo, okolina razgledala. Obzirom da Moševac ima dobar geografski položaj brzo se razvijao i naseljavao ljudima iz drugih okolnih sela.
Pa danas uz ona tipična moševačka prezimena po kojima su mahale i zaseoci dobijali nazive sve je više kombinovanih mahala, jer su se praktično spojile. Ovdje ću nabrojati one koje su stare koliko i Moševac, a to su: Delići, Vehabovići, Mehmedovći, Pridjevčići, Brkići, Salkići, Bajkići, Mrvoljci, Husakovići, Husanovići, Mušići, Avdići, Kalabići, Burejići...

U selu je bio organizovan i vjerski život. A to potvrđuju i mektebi. Na jednoj njivi, danas meraji na raskršću dvije mahale Delići i Mrvoljci bio je mekteb o kojem nije bilo zapisanih tragova, kada i ko ga je izgradio. Spominje se ime ili nadimak Burda, dok se za mekteb u Avdića mahali znalo da je sagrađen 1927 – 28. godine.
A nakon Drugog svjetskog rata 1946. godine poviš Avdića prema Husakovićima sagrađena je i džamija. Što je tipično za mnoga sela to je slučaj i u Moševcu, da nemaju zajednički harem (groblje), nego u svakoj mahali njihovi haremi (grobovi). Što je interesantno da u tim haremima ima puno dobro očuvanih nišana od nepoznatih koji su tu ukupani.

Pa i oni najstariji mještani imaju svoje priče. Za neke to su šehidsi mezari, a opet za druge vojni, jer su se u selu vodile borbe između turske i austrougarske vojske. U knjizi „Zeleno Busenje“ maglajskog pisca Edhema Mulabdića se spominje Moševac u kome su se isto tako u to doba vodile borbe. Po tome se može zaključiti pa i objasniti o nišanima nepoznatih čije kosti ostaše u Moševcu. A gdje i da li je prvi stanovnik Moševca tu negdje među njima ukopan niko nezna.

A da sve ne ode u zaborav napisat ću jednu legendu koju sam čuo od mog oca i komšije hadži Mustafe, poznatijeg kao Muhtar.
Pričali su mi: „Da je nekada davno živio neki čovjek sa imenom ili nadimkom Moša, za kojeg su rekli da je iz nepoznatog kraja ovdje došao.
Radio je sve ponuđene poslove, bio je nadničar. Na vrhu sela skoro na brdu šumovitog Visa na njivi zvanoj Debelići napravio je sebi kućerak.
Dugo godina se moglo prepoznati kućište na kome je bio taj kućerak.
Imao sam priliku lično stajati na tom Mošinom kućištu.

Oni stariji Moševljani dobro znaju gdje je ta njiva kao i one druge koje ću neke ovdje pomenuti: Lugovi, Brijeđa, Krčevne, Strane, Jezera, Božnovci, Ljeha, Lanišća, Livode, Omoljci, Lugovi... A sada nešto o Moši.
Moša je radio sebi i drugima, a u svom kućerku bi samo spavao. Nigdje nije želi prenoćiti, mada su mu nudili. Radije bi pješačio do svog kućerka.
Za Mošu i njegov kućerak su saznali ljudi koji su za njim tragali.

Bilo ih je šest i dođu kod Mošinog kućerka s namjerom da ga izdegenjače. Razlog je bio, da je jednom od njih odnio sjekiru koja je bila na posjeku (panju) ispred kuće. Posumnjali su na njega, jer je tog dana bio na nadnici u njihovom mjestu. Čekali oni tako ispred kućerka u nadi da će on izaći vani pred spavanje.
Čekali i prisluškivali, kad odjednom čuju Mošu kako glasno govori: „Dok ne legnem da završim što sam počeo.

Eto pet je njih Moša zaveza, pa još onih pet što me još čekaju, a kad to bude gotovo onda će Moša sa krnjom poboške.
Uto će zora, pa opet put pod noge za nafakom. Oni što su na njega vani čekali se uskomesaše i počeše međusobno da šapuću: Bježimo što prije odavde, pa čuli smo da ih je toliko povezao, a onda hoće i nas, a stobom Krnjo, hoće ponasebno.
Izgleda da nas je upratio da smo ovdje, nego bježimo što prije.
Nasta trka niz Debeliće na čelu sa Krnjom koji je bio najjači među njima. Moša bi kad nešto radi glasno pričao, onako sam sa sobom, a te noći on je putravce (kožne opanke) uvezivao.
Uvlačio kriz njih kajase pa ih u čvorove uvezivao i iste na glas brojao. One koje je završavao i one koje je još trebao da završi.
Dok je radio putravce uz vatru je bio naslonjen krnjav lonac u kome se kuhao grah.
Lonac je zvao krnjom jer nije imao jedan dio, prevrnuo se i odkrnjio.
Imao je Moša drvenu kašiku koju je nosio zadivenu za pojasom. Nigdje nije htio da jede bez nje. Ponekad bi se drugi nadničari ljutili kada bi sa njima bio Moša za sofrom.

On kada iza pojasa izvadi tu svoju pogolemu, drvenu kašiku i kada kusne sa njom pola čanka isprazni. Eto bi srića njegova, što je glasno sa sobom pričao, a Krnjo i njegovi ahbabi pomisliše da on njih htjede povezati i dadoše se u bijeg niz strme Debeliće. Zbog tog prvog stanovnika i pričalice Moše selo po njemu dobi ime – Mošavac.“ Neznam tačno kada i zbog čega promijeniše tablu sa Mošavac na Moševac, ali mi je ostala u sjećanju limena već pohrđala tabla sa Mošavac zakovana na jednom od Denalovih hrastova. Bila su dva, jedan do drugoga u to vrijeme najveći i najdeblji hrastovi u selu. Ispod njih u debelom hladu veliki sto i klupe. Tu su se prolaznici okupljali, odmarali, na zaprege čekali. Tik uz te hrastove bio je i Denalov dućan i seoska škola za koju je on zemljište darovao. To je bilo uklesano u kamenu ploču iznad ulaza u školu. Denal Galijašević je bio imućan čovjek koji je doselio iz Tešnja i tu uz cestu je bilo njegovo veliko imanje. Ispod hrastova su se ljudi okupljali na konjske zaprege čekali, a posebno su bile velike gužve srijedom.

Srijedom je bio pijačni dan u Maglaju. Bile su i zaprege namjenjena za transport robe, čak i stoke, a bila su posebna zakićena kola i konji sa kojima su se samo žene prevozile u Maglaj.
Žene bi se lijepo nagizdale, široke šarene dimije, sa boščama i šamijama, pletenim korpama, u koje bi stavljale taze samune koje bi kupile kod pekara Ćamila u starom gradu Maglaju.
Dok su jedni čekali ispod hrastova, niz Moševačke puteve su išli konjanici i pješaci iz susjednih sela, da obave neki posao u Maglaju.
A da ne bi onih šest „odvažnih“ koji su ovo negdje ispričali i Moše glavnog junaka nebi ni ova priča nastala, zato sam je napisao da je otrgnem od zaborava.

Kaže se: „Da je i loša tinta bolja od dobrog pamćenja“, zašto pamtiti kada se može zapisati?
 autor teksta Mehmed Meša Delić

M   O   Š   E   V   A   C

Hvala vam na posijeti i veliki pozdrav iz MOSEVCA Povratak na vrh stranice ↑