M O Š E V A C

web prezentacija naselja Moševac

08.07.2013.

VRIJEME

Ah, to pusto, prošlo, buduće vrijeme, što prolazi mjerili ga ili ne mjerili.                           
Koliko nam se puta časovnici (sahati) zaustaviše, jer smo zaboravili da ih navijemo
ili bateriju zamjenimo. I dok časovnoci (sahati) stoje vrijeme  ide, leti u nepovrat ne
čekajući na nas. S tim vremenom nestaše nam mnoge lijepe i ružne stvari. Nekome se
čeljade rodi, opet nekome voljena osoba umre, a nekome se draga udade, dragi oženi.
Ima i onih koji bi kada bi mogli išli i trčali ispred vremena kao ždrijebad pred rude.
Oni su uvijek u hići i jurnjavi.

U mladim danima i meni se ponekad znalo to dogoditi, a na to bi mi otac često
skretao pažnju: Ne hiti drago dijete, idi polahko da brzo stigneš do cilja! U hići
se nesreće događaju. Moraš znati da je vrijeme Božije određenje, a hića šejtansko
nagovaranje.                                                                                                                                          

Na zapadu kažu da žive u modernom vremenu. Za njih je vrijeme – novac pa se trude
da svoje vrijeme što bolje unovče. Mnogima to pođe za rukom, a mnogima ne.

Da li želja ili pohlepa dočepati se zapada i tamo vrijeme  pretvarati u novac, a ostaviti
zavičaj odgovor leži u glavi Hercegovca Muse.                                                                               
On napusti hercegovačko sunčano podneblje, a dođe na zapad pod tmurno i kišovito.
Ostavi on domovinu, a uze tuđinu, ostavi slobodu, a uze „ograničenu“  boravičnu
dozvolu.                                                                                                                                                         
U početku imade straha i drhtaja u svom uplašenom tijelu. Plašio se velikih gradova,
tutnjave tramvaja, vozova, brze vožnje automobila.                                                                     

Brzo se Musa na sve to naviknu i sam se uključi u trku s vremenom.                                     

Natrag više nije želio, a naprijed je teško napredovao. Sanjao je o tome, da se brzo i na
prečac obogati. Nisu ga zanimale ljepotice zapada pa na njih nije ni trošio, ali se Musa
u kocku zaljubi i drhtava reklamna svijetla „špiloteka“ u kojima je trošio vrijeme, a
gubio novac teško zarađen na „bauštelama“ zapada.                                                                 

Igra na sreću ga otrova kao „crna udovica“ mladu  Hercegovku. Protivotrov poče
tražiti u čaši žestokog pića. U pijanom stanju zaboravljao je, da je gubitnik, a kada bi
se otrijeznio proklinjao bi majku koja ga kao nesretnika rodila.

Musa ne zalazi više u „špiloteke“, džepovi mu se otanjili pa nema čak ni za udoban
stan i hranu, a kamo li za automate koji ga izigraše. Sada je Musa gost u prostorijama
beskućnika u koje zalaze oni koji izgubiše trku s vremenom. Tu se sretnu gubitnici
svih vrsta da uz čaj, kahvu, topli obrok diskutuju ili razmjene iskustva. Sretni su
da ima dobrotvora kojima pođe za rukom da vrijeme u novac pretvore, pa i njima
beskućnicima može dio odvojiti.                                                                                                              

Ta druženja mnoge s prijatelji pa bi jedva dočekali da se opet tu sretnu i razgovaraju.
I Musa je mnogima prirastao srcu, a kad ga par dana ne bi u prostorijama mnogi
počeše tražiti razloge njegovog odsustva.                                                                                  

Jedan od njih ne izdrža i ode pravo u policiju da slučaj prijavi.

Policija provali u stan, ako se moglo nazvati stanom i nađoše Musino tijelo u fazi
raspadanja. Nakon uviđaja stigoše pogrebna kola i odvezoše mrtvo tijelo u nepoznato
mjesto.

Bilo je pokušaja da se uspostavi kontakt sa Musinim roditeljima, ali bez uspjeha i to je
izgubio, a da nije primjetio. Ne preosta ništa drugo nego sahrana (dženaza) na nekom
tajnom mjestu, jer ni onako niko neće posjećivati njegov mezar.

Zaista su ljudi veliki gubitnici u trci s vremenom.                                                                        
I Musa bi jedan od njih. On prokocka svoj život, a onaj njegov rest prekriva hladna
tuđa zemlja, dok hercegovačka kipi od vrućine...



Mehmed Meša Delić

M   O   Š   E   V   A   C

Hvala vam na posijeti i veliki pozdrav iz MOSEVCA Povratak na vrh stranice ↑